Naime, otvorio Mujo javnu kuću. Dolazi Haso kao prva mušterija i zatiče Muju za pultom.
- Bolan, Mujo, koja je varijanta, kako se plaća i to?
- Ma ništa, platiš 50 €, odeš tamo iza paravana i imaš sat vremena da radiš šta hoćeš.
Plati Haso, ode iza paravana, kad tamo opet Mujo, leži go.
- Bolan, Mujo, otkud opet ti?
- Znaš kako ti je kad si preduzetnik – moraš sve da radiš sâm dok se ne razradi posao. 😂 😂 😂
Otkud inspiracija za ovaj post? U poslednje vreme sam radio sa nekoliko kompanija koje imaju potencijal za rast, ali ih je kočila nespremnost da iskorače. Taj iskorak je uglavnom podrazumevao investiciju u neke dodatne resurse, najčešće ljude ili znanje, jer sa sadašnjim kapacitetima rast nije moguć.
I sâm sam preduzetnik celu svoju karijeru, doduše u nešto novijem zanatu koji zovemo HR. Dobro razumem tu preduzetničku dilemu, jer je i TIM Centar nastao baš baš od nule (btw, pre tačno 18 godina 🎂). Posle ove kilometraže, jasno mi je da bez prave investicije nema rasta.
Ili nešto slikovitije – koje su šanse da Mujo u dogledno vreme “razradi posao” sa sadašnjim ljudstvom (😖) i znanjem (😘)?
Zato, Mujo, ako misliš da nešto razradiš, možda da se ipak malo konsultuješ s nekim oko regrutacije, product management-a…